• Početna
• Pitali su:
• Prvi dio
• Drugi dio
• Treći dio

Koja je po Vama razlika između SDP-a i HDZ-a?

Na lokalnoj razini? Po mom skromnom mišljenju ovi gore u Saboru i ovi dolje, na lokalnoj razini su malo zamijenili uloge. Lokalni SDP meni više sliči saborskoj većini, HDZ-u. A obrnuta je situacija i sa HDZ-om ovdje. Inače je, na lokalnoj razini, poznato da gajimo međusobna prijateljstva, ali partijske poslušnosti kod mene malo teže idu pa ja, moram priznati, imam problema s tim. Teško se nosim s tim ali snalazim se.

Kako to funkcionira na lokalnoj razini? Možemo reći: „Lako je njima gore u centru!“. Najčešće se oni gore i upoznaju, ali ovdje se ljudi poznaju cijelog života, demokracija vlada pa su u različitim strankama. Kako se poznanstva, privatni odnosi reflektiraju na stranačke odnose?

Pa reflektiraju se u velikoj mjeri. Naravno da ljudi i osobe sa sobom povlače i prijateljstva i uvlače ih u, nazovimo to tako, ideološka pitanja, iako na lokalnoj razini ne bi trebalo biti ideologije, ali ona uvijek ostaje. Navodno su Hrvati HDZ-ovci, a ovi ostali su Jugoslaveni. To su stereotipi koji su ostali i nitko ih, pa ni ja, neće moći izbrisati, nažalost. Za mene je to manje važno jer držim da su ljudi, bez obzira kojoj ideološkoj opciji pripadali, ipak prije svega ljudi. Oni bi trebali raditi svoj posao, plaćati poreze, biti uredni građani ove države, a kojoj ideološkoj opciji pripadaju najmanje je bitno. Ako je već demokracija zavladala našom državom trebamo naučiti živjeti tu demokraciju i ponašati se demokratski. Međutim svega toga ima vrlo malo ovdje. Imao sam osobno iskustvo zbog svog prijateljstva s Ivom Karamatićem. Svi znaju da smo ja i Ivo Karamatić bili prijatelji.

Kada kažete „bili“, znači li to da više niste?

Pa gledajte, ljudi se upoznaju kroz jedan duži period. U politici se ljudi upoznaju na jedan sasvim drugačiji način. Svi znamo da je prijateljstvo dvosmjerna ulica. Mislite da ja vama mogu biti prijatelj, a vi meni ne?! Toga nema, to ne postoji, ili smo prijatelji ili nismo. Priznajem da sam neke stvari činio zbog osobnog prijateljstva. Recimo da je to uteg kojeg sam nosio sa sobom pa nisam htio biti previše kritičan prema gradonačelniku, s kojim sam radio, bio u vlasti, i to zbog prijateljstva s njegovim sinom. Ovdje u Gradu Ploče je specifična situacija. Jedan je predsjednik stranke, a drugi gradonačelnik, izvršna vlast koja je po meni činila velike nepodopštine. A još specifičnija bila je situacija u kojoj sam se ja nalazio. Sve je to bilo oku vidljivo a ja sam, recimo to tako, nosio uteg prijateljstva i zatvarao oči. Zašto? To je bio čovjek s kojim sam se ja družio, čovjek s kojim sam išao na dječje rođendane, dolazili smo jedni drugima u kuću, cijenio sam ga. Kada sam uvidio kuda to sve vodi, da tu nema stvarne volje za neku promjenu, morao sam se povući. Doista sam htio promjene. Sam gradonačelnik je više puta ovdje na radiu spomenuo da, kad bi se vraćao iz Zagreba, nije bio siguran hoće li ga čekati njegova fotelja. Mislio je da ja radim na tome da ga ne čeka. Vjerojatno mislite da je to fikcija u njegovoj glavi ili je nekakav kompleks. Nije. Njegov način rada, naučen u 1960-im godinama kada su sekretari vodili sve i kada se sve njih pitalo, kada je osim, boljševizma i komunizma, vladala autokracija, ne sviđa mi se i više ga nisam mogao podržavati. Neki se vrijeđaju kada im se to govori ali budimo sigurno da su se te stvari pomalo počele razgolićivati i ne spominju se bez razloga. Postoje činjenice. Za desetak godina drugačije ćemo gledati na taj, nazovimo ga, komunizam.
Želim se vratiti na moj odnos sa gradonačelnikom. Moja kritika je uvijek bila blaža iako sam prije 4 - 5 godina prozivao svog kolegu da se ponaša prema gradskom proračunu kao prema „privatnoj prćiji“. Žao mi je što moram upotrijebiti ovaj grub izraz, ali zaista najbolje opisuje njegov odnos prema proračunu, koji je ostao isti do dana današnjega. Recimo da je naše prijateljstvo došlo na kušnju. Ivo je morao birati između mene, kao prijatelja i gradonačelnika, vlasti i, slobodan sam reći, svih nevaljalosti. Odabrao je oca. Ne zamjeram mu. Svatko se okrenuo svome putu.

Koliko vam je to teško palo kao čovjeku?

Pa nije mi teško palo. Možda jest u početku ali, kad malo bolje razmislim, zašto zamjeriti čovjeku koji će, u situaciji u kojoj mora birati, izabrati oca.

Kakav je nakon toga bio vaš odnos?

Nikakav. Nemam na njega nekih posebnih prigovora, ali ne želim s njim ni surađivati.

Na sjednicama gradskog vijeća, kada su u raspravi bila vijećnička pitanja, redovito ste se javljali sa pitanjima koja su se odnosila na gospodina Karamatića. Nekako se stjecao dojam da ste to sveli na osobnu razinu ili sam ja krivo shvatio?

Krivo ste shvatili. Nema to veze s tim. Stekli ste pogrešan dojam.

Dakle, jedini motiv vam je bio raščišćavanje odnosa i zakonit rad Gradske uprave i sl.?

Mislim da sam zadnji put spomenio onu poznatu Titovu, kako se čovjek ne treba držati zakona k'o pijan plota. To je čovjeku ostalo iz doba sekretara i on jedini to ne poštuje. Odluka gradskog vijeća, koje je nadležno  za rad poglavarstva, koje ga bira....danas je izglasana, za 7 dana za njega to ne vrijedi.
Evo jedan konkretan primjer. Sjednica gradskog vijeća, rasprava o isplati proračunskih sredstava zajednici športova. Najprije su proglasili sjednicu ništavnom. Zatim je ponovo pobijedio gospodin Orepić, a na kraju su odlučili da se, do tog rješenja, sredstva ne isplaćuju nikome. Već nakon 7 dana gradonačelnik je to prekršio, a njegov kolega, koji je mene naslijedio na mjesto predsjednika gradskog vijeća, to je blagonaklono primio.

Jeli gradsko vijeće glasovalo o tome?

Ne. Oni glasuju za ono što im se stavi na dnevni red. U ovom gradu vlada samovolja.

Posebno ste bili, ako mogu tako reći, žestoki kada je bila riječ o poduzetničkoj zoni Vranjak. Tu ste imali cijeli niz primjedaba. Mislim da ih ne treba spominjati jer su već svi upoznati. Što se tamo zaista događalo?

Tek 2008. godine sam saznao da je i moj djed imao tu komad zemlje. No prije toga sam imao sa Ivom Karamatićem zajedničkog prijatelja, koji također tu ima svoju zemlju. Na neki način smo mu pokušali pomoći. Od 1992. do 1996. godine izašao je cijeli set zakona, koji reguliraju pitanja povrata nacionaliziranog zemljišta, ali nisu dovršeni. Nisu predvidjeli što će biti ako se taj proces uopće ne provede. Prošlo je 20 godina a još ništa nije napravljeno. Dakle, tu govorimo o nacionalizaciji zemljišta. U kratkim crticama navesti ću povijest te nesretne zemlje. Zemljište Vranjak nacionalizirano je u korist Luke Ploče, za njen razvoj. Neću govoriti o Luci Ploče, o cijeni, o tome zašto je to tako rađeno... Pretpostavimo da je to sve u redu, iako nije. Na koncu Luka Ploče se odriče toga dijela, vraća ga. Luka Ploče nije mogla nacionalizirati zemljište, pa je Grad, općina Kardeljevo to učinila za Luku.

Znači to je zemljište Luka Ploče vratila u vlasništvo Grada?

Pod ingerenciju Grada. Vraćena je Gradu na upravljanje i to 6 godina prije rata. Vlasništvo je malo jača kategorija. Nije to vlasništvo Grada nego građana. Pa zar se nitko kroz tolike godine nije mogao sjetiti i platiti tim vlasnicima za tu zemlju? Imaju i oni djecu. Neki od njih su otišli u inozemstvo. Možda zato što ovdje nisu imali uvjete za život.

Što ste Vi poduzeli po tom pitanju? Što ste predlagali na gradskom vijeću?

Ja tu ništa nisam mogao učiniti. Ja sam oporbeni vijećnik. Upozoravao sam na zakonitost rada ali vlast čini svoje. Znam da se ta zemlja više ne može vratiti, ali ju je bar trebalo pošteno nadoknaditi. Uzmimo LIDL za primjer. Grad je od tog LIDL-a dobio određeni iznos, kako bi bio tu gdje jest. Zar ne bi bilo u redu da Grad i bivši vlasnici podijele taj novac, i to u realnom omjeru? Ne onako kako je bio slučaj s Birinom. Vi znate da i Birina oduzeta Barbirima, Rončevićima... Oni su dobili, recimo 30-ak lipa za kvadrat zemljišta, karikiram. To više i nije samo naš problem. To je problem na razini Republike Hrvatske. Ali čiji smo mi građani?! Hrvatski. Na neki način je to trebalo riješiti. Ako je već Zakonom o povratu nacionaliziranog zemljišta proglašena ta cijena ništavnom, to se trebalo ponovno pravedno nadoknaditi.

Što bi po Vama trebalo biti rješenje? Jeli moguće ispraviti nepravdu?

Nepravda se može samo blagim povojima ublažiti. Ali ne i ispraviti, nažalost. Tko će sada maknuti LIDL? Najprije, bio bi lud onaj tko to i pokuša. Ali pristojna naknada vlasnicima zemljišta, na kojoj je i LIDL, bi trebala biti isplaćena. Pročelnik kaže kako su ti ljudi, bivši vlasnici, građani ovog Grada izmišljeni, da je to sve laž. A kod gospodina suca Darka Jelčića nalazi se taj predmet. Postoje dokumenti na kojima jasno pišu imena vlasnika zemljišta Vranjak. Nažalost, svi su umrli ali imaju oni djecu i unuke. Znači ništa nije izmišljeno. Postoje vjerodostojni dokazi o svemu. Pokojni gospodin Jozo Zmijarević je vodio slučaj. Mislim da je opunomoćnik gospodin Boško Šiljeg.

Dakle postoji dokument u kojem su navedeni vlasnici svakog dijela zemljišta?

Upravo sam o tome pričao. Naime, postojala su dva postupka. Prvi je bio postupak dokazivanja vlasništva, budući je u ono vrijeme Jugoslavija to sve pokušala zataškati. S druge strane govorilo se da je to močvara, a ne obradivo zemljište.

Recimo da ste izabrani za gradonačelnika Grada Ploča. Što ćete Vi napraviti kroz sljedeće 4 godine da se nepravda, koju cijelo vrijeme spominjete, ispravi?

Ukoliko Vranjak ostane poduzetnička zona, ukoliko se zemljišta i dalje budu prodavala, dio će sasvim sigurno biti isplaćen prijašnjim vlasnicima tog zemljišta. Naravno, uvjet je da taj vlasnik to dobije na sudu, ako je proces u tijeku.

Možete li reći o kojim iznosima se tu radi? Koliko bi to teretilo proračun?

Zaista ne znam. To ni država nije uspjela riješiti. To se riješava fondovima i obveznicama i to dugoročno. Ali je stvar u ispravljanju nepravde. Međutim, možemo mi biti zahvalni Bogu što nitko od nas nije gladan kruha. Drago mi je da je tako, ali svejedno tu zemlju treba pošteno nadoknaditi. Ako danas to nekome ne treba, možda će trebati našoj djeci u budućnosti.

Jedna od Vaših najčešćih zamjerki jest da se to zemljiše prodavalo? A nije se smjelo?

Istina, prodavalo se, trgovalo se, prometovalo tim zemljištem.

Tko će našeg gradonačelnika zaustaviti?! Nitko. Međutim, zemljištem se trgovalo pod krinkom poduzetništva. Svi mi vidimo tko na tom zemljištu radi i koliko ljudi zapošljava. Izuzev tvrtke C-Company, za koju znam da radi. Što ostalo radi? Samo službe za promet nekretninama. Povećavaju tržišnu vrijednost po nekoliko puta i dalje vrše prodaju. Nije li sramota, da na našoj zemlji, na mojoj zemlji netko to radi pod krinkom vlasti. To više nije pitanje vlasti i izbora, to je za neke druge institucije.

Već smo se dotakli razlike izmedju pločanskog HDZ-a i SDP-a. Vidite li Vi razliku između te dvije gradske organizacije?

Zaista sve manje i manje i na državnoj i na lokalnoj razini. Ciljevi su im otprilike isti, programi su im isti, načini provođenja programa također. Evo primjera. Ankete pokazuju da 40-ak % građana Republike Hrvatske ne podržava ulazak u EU i NATO. Koliko je predstavnika tih ljudi u Saboru? Niti jedan.
Nemojte misliti da dižem revoluciju. Nisam, ali kod nas nema demokracije.
Zato, tko god misli da zna razliku između HDZ-a i SDP-a, neka se javi. Za svaku navedenu suvislu razliku dajem novčanu nagradu. To je jednopartijski sustav sa dvije frakcije jedne komunističke partije.

U HDZ-u je došlo i do kadrovskih promjena ovdje u Pločama, što mislite o tome?

Da, Krešimir Vejić, mlad čovjek, eto mlađi je od mene desetak godina (a ja držim da nisam ni ja nešto star sa svojih 45). U svakom slučaju, pozdravljam takve promjene.

Kad već spominjemo to, pojavila se evo i Pločanska nezavisna lista koja se zove Pločanska stranka. Nisu imali vremena registrirati se kao stranka. Vaše mišljenje i eventualan odnos prema njima?

Među njima ima i mojih prijatelja, naravno da ću imati dobro mišljenje o njima. Pozitivan je način razmišljanja i želja da uđu u politiku. A nije moje da ih odvraćam od toga. U svakom slučaju, bolje je da su mladi ljudi u vijeću.

Ne mogu zaobići ni činjenicu da ste vi iz Komina, da je Komin tradicionalno uvijek bio naklonjen HSS-u, vi ste bili član HSS-a. Što je danas sa pločanskim HSS-om, zašto niste u član, zašto ste izišli iz te stranke?

Ne, ne, nisam izišao, ja sam izbačen

A vi ste izbačeni. Dobro...Zašto ste izbačeni? Što su vam rekli?

Pa, gledajte, strančarenje u principu guši svaku kreativnost bilo kojeg pojedinca.
Ne želim sad govoriti da sam ja previše kreativan, ali  neke stvari svakako shvaćam.
Možda sam malo brz na jeziku, možda i previše iskren u odnosu s ljudima ... takve osobine u strankama ne prolaze.
Danas se strančarenje svodi na odnos vođe – autoritarca koji gazi manje, koji istovremeno njemu podilaze, da bi došli na listu.

Smatrate da ste vi kao neovisni u prednosti zbog toga?

Pozicija neovisnog kandidata je u mnogočemu teža, mnogo je mana, nedostataka. Zakonodavac nas nije svugdje  ni predvidio (malo diskriminirajuće), što može stvoriti razne probleme. No, tako je – kako je.

Dobro, zašto sve ovo pitamo ... o strankama, eventualnim rezultatima, povoljnim ... onda će ipak, bez obzira na sve biti potrebna nekakva koalicija. Trinaest vijećnika – sedam lista ako se ne varam... vaša nezavisna lista – s kime je spremna koalirati, s kime nije spremna koalirati?

Kao prvo, ja nisam kralj te liste, tu je trinaest ljudi – trinaest glava. I sve što se događa, događa se kao produkt zajedničkog dogovora.
No i pored toga, mislim da bi bilo bolje ostaviti temu za poslije izbora - ne radi trgovine, da se razumijemo. Da je meni do trgovine, ja bih i danas bio u vlasti.
U svakom slučaju, čuli ste moje kritike na Antu Karamatića. Prema tome, ne možete očekivati da ću ja njega podržavati. Ukoliko Ante Karamatić pobijedi, dobro mu bilo. Ja svoje mjesto biram iza, u oporbi i to je to.

Ako imate bilo kakav komentar, molbu, pitanje, ideju...želite pomoći na bilo koji način, iskazati potporu... javite se u naš izborni stožer u Vukovarskoj 4 ili na tel. 020/670-211

Možete se javiti i na e-mail adresu izbori2009@dragancupic.iz.hr